petak, 26.09.2008.

ODSADA NA ADRESI: Bloody Sunrise


Čitamo se tamo.

ponedjeljak, 11.08.2008.

One of the Happiest Days of My Life...

Listening: Clocks, Coldplay.
Over the Hils and Far Away, Nightwish.
''Skini-se-s-interneta'', moja draga mama.

Da, jedan dan kasnim s postom. Net kod kuće u kvaru, a bila sam i izvan Zagreba, pa nikako nisam stigla odjurit do Internet Caffea. Ili do sestrične. No uglavnom...
Jučer je bio veliki dan. Znate što je bilo jučer?
My birthday. Ne, ne moj rođendan, već 1.rođendan ovog lijepog bloga.
Da, već sam godinu dana s vama.
Sjećam se cure koja mi je prva komentirala blog.
Sjećam se da je to bio post od 5 šugavih rečenica. A ni oni poslije nisu bili bolji.

Ali izdržala sam. Izdržala sam godinu dana. Nemate pojma koliko sam puta sama sebi rekla da ću zatvoriti, izbrisati blog, da nemam vremena. Ali ostala sam tu sa spoznajom da se tu mogu izjadati, povjeriti. I da će uvijek doći netko s prekrašnim komentarom i oraspoložiti me.
Da nisam ostala... danas definitivno ne bi bila tu s vama. Ne bih vas poznavala. Ne bih, onako slučajno naletjela na Dollyn hpff. I ona mi ne bi ostavila komentar s adresom OTH foruma.
I ja onda ne bih upoznala većinu vas.

Iskreno, odrasla sam u ovih godinu dana. Sjećam se kakve sam grozne postove pisala i mislila da su kul.
Sada se popravljam. Postala sam bolja osoba. Barem tako mislim. Postala sam veći optimist. Ali sam i realističnija nego prije. Naravno, egoistična sam kao i uvijek, toga se ne možete riješiti. =))

Sretna sam ovih dana. Bila sam na moru. Predobro se zabavila. I pocrnila sam malkice, makar je to s mojim tenom jako teško... A sada me, za samo tri dana, čeka nova školska godina. Srednja. Brr. Bojim se.

A sada nešto sitno o mom ljetovanju.
Iskreno, kada sam stigla, imala sam potrebu reći: ''napokon doma''.
Baš sam se osjećala... sjetno. Praktički sam na tom mjestu dijelom i... odrasla, pošto tamo ljetujem 10-ak godina. Ako uzmete u obzir da imam 14 to je puno.
A što se tiče zgodnih momaka... Bilo ih je... puno. Jako puno. =)
Eh, da vidite konobare tamo, mislim da biste cijeli dan visile u kafiću. Jedva čekam sljedeću godinu.

Naravno nijedno ljeto ne prođe bez dobre mjuze.
Ovo ljeto su obilježili Lily Allen i Queen.
Ah, zaboravila sam koliko volim Queen. Za fine ljetne uspavanke na plaži poslužio je Nightwish: Eva, Swanheart, te Bed of roses, by Bon Jovi.


To bi bilo to od mene. Net mi je u kvaru, ovaj post objavljujem od sestrične.
Vaše posteve komentiram kad osposobim net kod kuće... Ako nešto zatrebate u međuvremenu, možda se javim na MSN koji put....

Novi post vas očekuje oko 10.rujna, kada ćete nadam se čitati detaljniji izvještaj o... srednjoj.




Hvala vam na prekrasnoj godini. Nadam se da ću još dugo biti s vama.

Hvala: Dolly, Jani, Fairy, Evan, Matei, Rebecci, Unique, Joie, Rie, Ivani... I svima vama koji me iz posta u post čitate.


Voli vas vaša Tina...

srijeda, 30.07.2008.

Vrijeme brzo prolazi. Toga nisam ni svjesna. Jednostavno se osjećam poput zbunjene klinke koja će na jesen krenuti u 5., možda 6. razred. A ne kao cura koja će za mjesec dana krenuti u srednju. Ovo ljeto mi je prošlo brže nego ikad prije. I da, svjesna sam toga da još nije gotovo, no uskoro će biti.

Sjedim u svojoj otrcanoj stolici, te buljim u ekran smišljajući najbolje riječi kojima bih opisala svoje trenutno stanje. Kao da ih nema. Isparile su.
Ne mogu naći stvar koja će me zaozbiljno razveseliti. Ima tu pokoja sitnica, ali nakon nekoliko trenutaka, sve se vraća na staro.

Možda bi mi pomoglo to da sam malo više vani. Cijele dane sam u kući, osim kad odem u dučan [ako se probudim prije 11 h], eventualno u knjižnicu, ili navečer kad se idem rolat, no to mi brzo dosadi jer nemam s kime ići. Hvala Bogu, i frendici na moru je dosadno pa me uveseljava svojim porukicama 24 sata na dan.
Sjedim za kompom, pred TV-om samo kad gledam Tree Hill, Beverly Hills i Housea [inače ne palim TV], onda se malo prisilim da vježbam da se ne ulijenim potpuno. No kondicija mi je na nuli.

Čitam. Odnosno pokušavam čitati. Nekoliko sam se puta ulovila da dok čitam skrenem na neku drugu misao, koja dovede do nečeg desetog. I tako ja pročitam 5 stranica, a kao da nisam pročitala ništa. To mi se nije događalo.

Tu je i činjenica da ću za Božić, ako ne i prije, vjerojatno imati 50-ak novih susjeda. To je posljedica ubrzane gradnje milijuna zgrada oko moja kuće.
Ravno ispred moje kuće nalazila se velika prostrana livada, zatim maleni potok, a onda i šuma. Sada je to sve veliko gradilište. Super. Kad se probudim imat ću pogled u nečiji stan. -.-
Dobro, gledajući s pozitivne strane, sigurno ću upoznati nove ljude, možda vršnjake, a možda se i nađe poneki zgodni tip koji će imati stan na zapadnoj strani i presvlačiti se kraj otvorenog prozora, pa ću imati pogled na nešto.
Negativna strana, još veća gužva. Kao da mi i ovo sad nije dovoljno.
Mogu razgledati problem sa svih strana, utvrditi neke činjenice, ali ne možete izbjeći činjenicu da je to zapravo loša stvar.

OK, pretpostavljam da blebećem gluposti. Never mind.

Ovo je zadnji post prije mog odlaska na more. 10.8. idem. I nema me nekih dva tjedna, vjerojatno. Ne očekujte da ću se odozdo javljati, jer ću biti zaokupljena gledanjem zgodnih frajera. J
Javljajte za postove, komentiram kad se vratim, ako ne i prije.
Sljedeći post očekujte 29.8.
To je tri dana prije početka škole. Vjerujem da ću vas tada sve naći za kompovima, dok koristite zadnje trenutke ovog ljeta.

Voli vas Vaša Tutorka.

ponedjeljak, 14.07.2008.

OFFICIALY IN HIGH SCHOOL.

Da, i službeno sam srednjoškolka. I to gimazijalka. *Proud*
Ali ne želim o školi. Dosta je bilo, barem do 1.rujna.
Zaposleno sam dijete. Aktivna na tri foruma, vlasnica 4 bloga koja treba održavati.
Da, zadajem si puno posla, ali to mi je postao užitak. Čini se da sam vas stvarno jako zavoljela. Već sam više od godinu dana blogerica.
Nedavno sam čitala svoj prvi post. Točno se sjećam dizajna na blogu; a pogotovo datuma. Bliži se godina dana otkako sam s vama. Ovaj blog mi je prirastao srcu, makar sam prije njega imala najmanje 3 bloga.
Otvorih novu priču: Jacqueline, a to je druga. Pišem i Yvonne. Tu je i Naley F., kojeg sada održavam sama, dok se Matea ne vrati. Nakon 6 dugih mjeseci; moglo bi se reći da je ponovno u funkciji.

Mislim da vam dugujem jednu štafetu, makar se ne sjećam tko mi ju je predao.
Više ljudi, mislim.


Volim...

Čitati. Čitam više nego ikad prije. Svaka dva dana sam u knjižnici.
Plesati. Opušta me to nekak.

Glazbu. Da, znam, rekla sam to već milijun puta, ali radio svira 24 sata na dan. I ne namjeravam ga gasiti.
Pisati. Stalno nešto švrljam, malo na komp, malo na bjelinu papira.
MSN. Napokon ga uspijem instalirati.
Ako ga trebate, komentari su tu.
Volim Beverly Hills. I Uvod u Anatomiju.
Volim svog best frenda. Volim i Mr. Perfecta...
Volim vjetar i kišu i sve što će bar malo rashladiti Zagreb jer je tu 30 u hladu.
[Hvala Bogu, ujutro je padala kiša].

Volim i sve vas. I to puno.


Vaša Tutorka; Jackie; Yvonne ili kako već hoćete.

subota, 21.06.2008.

Svatko ide na svoju stranu...

Gotovo je.
Pod ovim mislim na dvije stvari.
Osnovna, završena.
To mi još nije došlo u glavu. Imam osjećaj da ću ponedjeljak ponovno sjesti u svoju zadnju klupu s best frendom, tračati profesore, pisati testove, bojati se ispitivanja.
Ali najviše od svega imam osjećaj da ću ih u ponedjeljak opet sve vidjeti.
Jbg, obećali smo.
Obećali smo da ćemo se i dalje držati skupa. Ali, svatko ide na svoju stranu. Sretna sam da ću ići u srednju sa bar nekoliko dragih ljudi.
------
Gotovo je. I na Euru.
Bili smo bolji, to znamo. Turci su imali više sreće od nas.
Ali sutra je novi dan.
Bilić Boysi su dokazali kakav su tim, dokazali su da smo reprezentacija kakve nema.
Bit će još prilika.
-----
Suze su mi u očima. Ne znam ni sama zašto.
Probudila sam se prije jedva sat vremena i već plačem.
Moram zaboraviti neke stvari. Krenuti dalje. Ipak, za tjedan dana me čeka upis.
Malkice me strah da neću upast.
Al dobro.
Natjerala sam se da napišem post nakon dva mjeseca. I to je uspjeh.

Voli vas vaša Tutorica.